Kateheze:
Kateheza o obitelji kao školi života i kršćanskog poslanja te njezinoj ulozi u životu župe: život i zajedništvo u obitelji preduvjeti su zajedništva u župi (Crkvi). Župna zajednica je zajednica zajednicā, te je pozvana u Kristovoj vjeri ostvarivati zajedništvo, slavljenje, služenje i svjedočenje. Obitelj je i mjesto gdje se uči bezuvjetna ljubav, prihvaćanje različitosti, poštovanje svakog člana, osobito onih najranjivijih te opraštanje i rast u strpljivosti.
Razmišljanje o tome kako vjera i pouzdanje u Boga pomažu obiteljima (i osobama s teškoćama/invaliditetom) da ustraju u teškoćama i pronađu smisao patnje.
Kateheza o važnosti zajedništva, zajednički provedenog vremena, igara, razgovora i molitve kao izvora radosti i snage za svakodnevni život. Naglašavanje da osobe s invaliditetom nisu teret, nego dar koji obogaćuje zajednicu, jer njihovo svjedočanstvo vjere, strpljivosti i ustrajnosti potiče na rast u ljubavi.
Kršćansko shvaćanje nade kao čvrstog oslonca u Bogu koji je vjeran svojim obećanjima. Za razliku od ljudskih očekivanja, koja često mogu biti krhka i razočaravajuća, kršćanska nada ukorijenjena je u Kristu – u njegovoj smrti i uskrsnuću te je važan segment života i vjere obitelji.
Kateheza o prihvaćanju životnih križeva, posebno invaliditeta i bolesti, u svjetlu Kristova križa, ali i nade u uskrsnuće i novi život. U svjetlu Kristova Križa trpljenje se ne promatra samo kao patnja, nego kao izvor snage, ljubavi i nade koji vodi prema uskrsnuću i spasenju.
Milosrđe u obitelji i zajednici znači živjeti međusobnu ljubav, opraštanje i solidarnost, po kojima se očituje Božja blizina i gradí zajedništvo.
Molitva kao snaga u obitelji znači zajedničko oslanjanje na Boga koje donosi mir, jedinstvo i duhovnu snagu za svakodnevni život. Ističe se osobne i zajedničke molitve u obitelji, kao i molitve u trenutcima kušnje, s naglaskom na povjerenje u Božju blizinu.
Kateheza o važnosti sudjelovanja u euharistijskom slavlju i o tome kako euharistija povezuje obitelj s Kristom i Crkvom te jača međusobno zajedništvo.
Naglašavanje oprosta kao temelja zdravih odnosa u obitelji, važnost sakramentapomirenja i spremnosti da se ponovno izgradi povjerenje.
Svi članovi Crkve imaju svoje mjesto u zajednici, župi, koja je u svom najkonkretnijem obliku, kao župna zajednica, „kuća među domovima ljudi“ (sv. Ivan Pavao II., Christifideles laici, br. 26). U toj i takvoj kući, čiji su prag pozvani prekoračiti svi, moguće je, susrećući jedni druge, susresti Gospodina, koji je u našem središtu (usp. Instrumentum laboris, br. 6).
Marija kao uzor vjere, prihvaćanja i pouzdanja u Boga, koja prati svaku obitelj u njezinim kušnjama i radosti.