Pripremajući se za 5. Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, koji će se održati u Osijeku i Aljmašu, 19. – 20. rujna 2026. godine, Povjerenstvo Đakovačko-osječke nadbiskupije za pripremu Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji predložilo je izradu kateheza. Kateheze se preporučuju i nude svim pastoralnim djelatnicima i suradnicima te ih mogu koristiti u župnoj katehezi u svojim župama, u vidu priprave na sudjelovanje na Nacionalnom susretu. Kateheze su također poticaj da se i nakon susreta u župama svim obiteljima te osobama s teškoćama/invaliditetom i njihovim obiteljima ponude susreti i okupljanja unutar kojih se mogu koristiti i ove kateheze.
Katehetski su materijali, dakle, namijenjeni osnaživanju svih obitelji, kao i osoba s teškoćama (invaliditetom) i njihovih obitelji, u ispunjavanju poslanja u obitelji, Crkvi i društvu pod nazivom Radosni, strpljivi, postojani!
Kateheze su plod rada članica Nadbiskupijskoga povjerenstva za pripremu Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, a to su: Nataša Šantić, dipl. teol., vjeroučiteljica u Đakovu, Anita Bošnjak, mag. teol., vjeroučiteljica u Vinkovcima, te s. Marija Klara Klarić, Milosrdna sestra Sv. Križa.
U svakoj katehezi zastupljen je metodički model Katehetsko slavlje – Celebratio catehetica (HBK – NKU, 2000.), a sastoji se od susljednih etapa, koje treba ostvariti u svakom pojedinom susretu:
- dodir sa sakralnim prostorom (crkva, kapela ili posebno uređena katehetska dvorana); osobe svećenika, redovnice ili
- molitveno-slavljenički aspekt, s prigodnim pjesmama i uvodnim molitvama na koju se naslanja motivacija;
- poučni dio – biblijsko čitanje i razmatranje; razrada teme katehetskog susreta, produbljivanje teme – rad u skupinama, refleksija na rad u skupinama – plenum);
- katehetska zadaća – vodič za djelovanje iz vjere;
- završni dio (crkva, kapela ili posebno uređena katehetska dvorana) s pjesmom ili prigodnom molitvom.
Kateheza o obitelji kao školi života i kršćanskog poslanja te njezinoj ulozi u životu župe: život i zajedništvo u obitelji preduvjeti su zajedništva u župi (Crkvi). Župna zajednica je zajednica zajednicā, te je pozvana u Kristovoj vjeri ostvarivati zajedništvo, slavljenje, služenje i svjedočenje. Obitelj je i mjesto gdje se uči bezuvjetna ljubav, prihvaćanje različitosti, poštovanje svakog člana, osobito onih najranjivijih te opraštanje i rast u strpljivosti.
Razmišljanje o tome kako vjera i pouzdanje u Boga pomažu obiteljima (i osobama s teškoćama/invaliditetom) da ustraju u teškoćama i pronađu smisao patnje.
Kateheza o važnosti zajedništva, zajednički provedenog vremena, igara, razgovora i molitve kao izvora radosti i snage za svakodnevni život. Naglašavanje da osobe s invaliditetom nisu teret, nego dar koji obogaćuje zajednicu, jer njihovo svjedočanstvo vjere, strpljivosti i ustrajnosti potiče na rast u ljubavi.
Kršćansko shvaćanje nade kao čvrstog oslonca u Bogu koji je vjeran svojim obećanjima. Za razliku od ljudskih očekivanja, koja često mogu biti krhka i razočaravajuća, kršćanska nada ukorijenjena je u Kristu – u njegovoj smrti i uskrsnuću te je važan segment života i vjere obitelji.
Kateheza o prihvaćanju životnih križeva, posebno invaliditeta i bolesti, u svjetlu Kristova križa, ali i nade u uskrsnuće i novi život. U svjetlu Kristova Križa trpljenje se ne promatra samo kao patnja, nego kao izvor snage, ljubavi i nade koji vodi prema uskrsnuću i spasenju.
Milosrđe u obitelji i zajednici znači živjeti međusobnu ljubav, opraštanje i solidarnost, po kojima se očituje Božja blizina i gradí zajedništvo.
Molitva kao snaga u obitelji znači zajedničko oslanjanje na Boga koje donosi mir, jedinstvo i duhovnu snagu za svakodnevni život. Ističe se osobne i zajedničke molitve u obitelji, kao i molitve u trenutcima kušnje, s naglaskom na povjerenje u Božju blizinu.
Kateheza o važnosti sudjelovanja u euharistijskom slavlju i o tome kako euharistija povezuje obitelj s Kristom i Crkvom te jača međusobno zajedništvo.
Naglašavanje oprosta kao temelja zdravih odnosa u obitelji, važnost sakramentapomirenja i spremnosti da se ponovno izgradi povjerenje.
Svi članovi Crkve imaju svoje mjesto u zajednici, župi, koja je u svom najkonkretnijem obliku, kao župna zajednica, „kuća među domovima ljudi“ (sv. Ivan Pavao II., Christifideles laici, br. 26). U toj i takvoj kući, čiji su prag pozvani prekoračiti svi, moguće je, susrećući jedni druge, susresti Gospodina, koji je u našem središtu (usp. Instrumentum laboris, br. 6).
Marija kao uzor vjere, prihvaćanja i pouzdanja u Boga, koja prati svaku obitelj u njezinim kušnjama i radosti.